Dragi čitatelju,
iz današnje perspektive, može biti teško zamisliti težinu onoga što smo proživljavali u ratnim godinama. Ipak, život ponekad stavlja pred nas izazove koji izgledaju nemoguće za izdržati. Želim s vama podijeliti svoje iskustvo iz tih dana – ne kao priču o ratnom strahu, nego kao primjer koliko možemo izdržati kada vjerujemo u smisao onoga što činimo.
Sjećam se svakog dana provedenog u vukovarskoj bolnici. Svakog dana, unatoč granatama i opkoljenosti, otvarali smo oči i srce da pomognemo ranjenima. U takvim trenucima vjera je bila kao svjetlost koja nas je vodila kroz tamu. Vjera u Boga, ali i u ljude oko nas – u kolege, u prijatelje, u sve one koji su ostali kako bi pomogli, kako bi spasili ono što se moglo spasiti. Nije bilo lako, i bilo je dana kad se činilo da ne postoji izlaz. No, iz nekog razloga, baš u tim trenucima pojavila se snaga da krenemo dalje.
U Vukovarskoj bolnici prošao sam kroz trenutke koji su bili više od fizičke boli – bila je to borba za dostojanstvo, borba da sačuvamo ono što nas čini ljudima. Tada sam shvatio koliko je važno sačuvati mir u svom srcu. Da, sve oko nas bilo je protiv nas, ali nosili smo sa sobom nadu da ćemo jednog dana izaći, da ćemo se vratiti, da će sve žrtve imati smisla. Iako je sve bilo izgubljeno, nosili smo nadu da ćemo se uspjeti izboriti, da žrtve neće biti uzaludne. S tom nadom sam svaku večer lijegao i svakog jutra ustajao, čak i kada nisam znao hoću li imati snage za novi dan.
Ono što bih volio poručiti današnjim generacijama jest da su hrabrost i vjera u dobro ono što nas vodi naprijed, čak i kad se sve oko nas ruši. I danas, u mirnodopskim vremenima, život nosi svoje poteškoće – možda ne iste kao u ratu, ali i dalje bolne i teške. No, moramo se sjetiti da u sebi imamo neizmjernu snagu. Snagu da idemo dalje, da se borimo za ono što je ispravno, da ne izgubimo iz vida ljubav prema domovini i čovjeku.
Živjeti u zajedništvu, čuvati mir i brinuti se o drugima – to su bile vrijednosti koje su nas spašavale tada, a vjerujem da će nas voditi i dalje u budućnosti. Nikada ne podcjenjujte snagu vlastite volje. Čak i kada se osjećamo slabi, kada mislimo da ne možemo, uvijek u sebi nosimo onu iskru koja nas tjera da ustanemo, da vjerujemo, da činimo dobro.
S ljubavlju i vjerom u bolje sutra,
Dr. Juraj Njavro